Kako su vol i magarac dospjeli u betlehemsku štalicu

ox_donkey_wood_carving

Dok su još Marija i Josip bili na putu u Betlehem, jedan je anđeo krišom okupio sve životinje. Htio je odabrati koje će Svetoj Obitelji pomagati u štali. Lav se, dakako, javio prvi:
– Samo je jedan kralj dostojan služiti Gospodaru svijeta! – riknuo je. – Raskomadat ću svakoga tko se približi tom Djetetu!
– Suviše si jarostan – reče mu anđeo.
Druga se prišuljala lisica. Nevino se ulagivala:
– Ja ću se za njih dobro brinuti. Božanskom Djetetu donosit ću najslađeg meda, a Rodilji svakoga jutra po jednu kokoš. Nastavi čitati

Marko i sv. Nikola

Svake godine na Svetog Nikolu Marko dobije mnogo darova. ali nikad mu se nije ispunila najveća želja: da upozna svetog Nikolu da vidi kakve su mu boje oči, nosi li naočale, kakve su mu cipele… No, sveti Nikola dolazi uvijek noću kad djeca spavaju. Zato je Marko večeras popio kavu (čuo je da se od toga ne može zaspati!) Sluša otkucaje sata i leži budan u krevetu. Ali umjesto svetog Nikole stigao je san i sklopio Markove oči. sutradan, kad se Marko probudio, njegova je čizma na prozoru bila puna slatkiša. A sveti Nikola je u nečujnom helikopteru već hitao dalje.

draft1

Kruh od srca

Capture11Otkad se Lovorka sjeća, baka joj je za Dan kruha pekla kruh: veliki kruh u obliku srca. Redovito ga je pekla i dok je Lovorka išla u jaslice, pa u vrtić a i sada kada već ide u školu. Lovorka je bila jako ponosna na bakin kruh. Zvala ga je „kruh od srca“. Kad je učiteljica najavila da će sljedećeg dana biti proslava Dana kruha, Lovorka je bila sigurna da to njezina baka već zna. I uistinu baka joj je kao uvijek ispekla kruh, stavila u lijepu košaru, ukrasila ga i omotala celofanom. Lovorka ga je ponosno unijela u razred i stavila na svoju klupu. Kakav si kruh donijela? – pitala su je djeca. Nastavi čitati

Posjet

light-of-the-worldSvakoga dana o podne, neki mladić bi se pojavio na vratima crkve, zaustavio se nakratko i odlazio. Na njemu bijaše košulja s kockastim uzorkom, poderane traperice i jakna, baš kako se obično odijevaju mladi njegove dobi. U ruci je nosio papirnatu vrećicu s pecivom za ručak. Župniku je bio sumnjiv, pa ga upita zašto dolazi pred crkvu. Bijaše, naime, i ljudi koji su u crkvu dolazili krasti. „Dođem se pomoliti“, odgovorio je mladić. „Pomoliti se?! Što možeš izmoliti za tako kratko vrijeme?“ „Pa, svakoga dana dođem u crkvu o podne i kažem: „Isuse, Jim je“, a zatim odem. Molitva je kratka, ali siguran sam da me Isus čuje.“  Nastavi čitati

Zašto Bog šuti?

Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja, zar nakon tolikih molitvi da ne dobiju odgovor, bar ne onakav kakav su očekivali. Međutim, Haakon se kao revan vjernik nije obazirao na to nego se i dalje nastavljao moliti često razmišljajući o muci koju je zbog naših grijeha Isus podnio na križu. Bio je toliko dirnut time da je stalno ponavljao: “Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto u muci. Želim bar na tren olakšati tvoje muke, postati Ti na križu.” Godinama tako, ali odgovora nije bilo. Jednoga dana Kristov lik sa križa progovori: “Ispunit ću ti to, ali pod jednim uvjetom, a to je taj da bez obzira što vidio ili čuo, ti šuti. Dakle, što god da se dogodi ne smiješ ni riječ progovoriti.” Haakon s radošću odgovori: “Obećavam”. U sekundi Haakon postade Krist raspet na tom istom drvenom križu. Nastavi čitati