Isus Krist – kratki prikaz života

1. ISUS JE POVIJESNA OSOBA – DOKUMENTI O ISUSU KRISTU

Isus je povijesna osoba, a ne neko izmišljeno, mitsko biće. Možemo ga smjestiti točno u prostor i vrijeme. Pripada određenom narodu, vremenu, kulturi… kao svatko od nas. O Isusu Kristu postoje dokumenti:

  • službeni dokumenti – to je Biblija ili Sveto pismo. Biblija se dijeli na Stari i Novi Zavjet (SZ i NZ). SZ je vrijeme prije Isusa, a NZ je Isusovo vrijeme. SZ u mnogim dijelovima naviješta Isusa i njegovo djelo, a NZ je vrijeme ispunjenja. Unutar NZ-a osobito mjesto imaju 4 EvanđeljaMatej, Marko, Luka i Ivan. Evanđelja nam na svoj način prikazuju osobu i djelo Isusa Krista. Evanđelja, i cijeli NZ, pisali su Isusovi učenici. No, ne samo da su to napisali, oni su za te riječi i za tu poruku dali i svoj život!
  • neslužbeni dokumentito je sve ono što je o Isusu napisano izvan Biblije (misli se na stare stvari – dokumente). Tako su o Isusu pisali najpoznatiji povjesničari onoga vremena: Tacit, Svetonije, Plinije Mlađi, Josip Flavije… Njima nije bilo u interesu pisati o Isusu Kristu, ali su pisali kao o nečemu sasvim normalnom i poznatom!

2. VREMENSKI PRIKAZ ISUSOVA ŽIVOTA

Ne možemo precizno odrediti Isusov život. U ono se vrijeme nije zapisivalo kao danas. Sasvim kratko možemo ovako izraziti: rođen je izm. 8. i 6. g.p.n. u Palestini (Betlehem). Roditelji su mu Marija i Josip. O djetinjstvu ne znamo gotovo ništa. Kršten je krajem 27. g. (znači da je imao oko 33-37 godina). Poslije krštenja odlazi u pustinju i tu se kroz 40 dana priprema za svoje djelovanje. Djelovao je oko 3 godine. Oko sebe je okupio krug učenika, njih 12 – zovemo ih apostoli, te širi krug učenika – 72, i široki krug vjernika. Imao je mnogo privrženika, prijatelja, vjernika, ali i mnogo protivnika koji su neprestano bili protiv njega. Isus je točno znao što ga čeka. Prije svoje muke i smrti pripremio je svojima oproštajnu večeru (“posljednja večera“). Izdao ga je njegov učenik – Juda, osudio ga je Poncije Pilat na sramotnu smrt na križu. Umro je vjerojatno 7. travnja 30. godine. Prema Evanđeljima, uskrsnuo je treći dan poslije svoje smrti i mnogima se ukazao.

3. ISUSOVO KRŠTENJE

Da shvatimo Isusovo krštenje, moramo razumjeti djelovanje Ivana Krstitelja. Ivan je naviještao blizinu Kraljevstva Božjega. Mesija je Blizu, Izrael je pozvan da se uključi u djelo Božje, treba promijeniti život, obratiti se. Svakoga tko se želi uključiti u djelo Božje Ivan krsti u Jordanu.

Ivanova propovijed izaziva veliko gibanje u Izraelu. Ivan je otvorio novu stranicu židovske povijesti. Ivanova poruka dolazi i do Isusa u Nazaretu. Isus je sve ostavio i odlučio je da se krsti. Zašto se Isus krstio? Možemo jednostavno reći: nitko se toga časa nije tako snažno želio uključiti u djelo Božje kao Isus! To je djelo njegova Oca (Boga) i on ga želi preuzeti na sebe, u njega staviti cijeloga sebe i sav svoj život. Isus je toga časa najsvjesniji Izraelac i najdublje shvaća trenutak na Jordanu: to je čas njegovog radikalnog opredjeljenja, čas životne odluke. Možemo reći: jordanska odluka. On se više neće vratiti kući, prijašnjem poslu, ni rođacima. Povući će se najprije u pustinju, a zatim započeti s propovijedanjem Kraljevstva Božjega (KB), novoga Božjega svijeta koji upravo nastupa. Izdvojimo 3 temeljne poruke iz činjenice Isusovog krštenja:

  • značenje Isusovog krštenja u njegovu životu: Isusovo krštenje je njegova najvažnija životna odluka. Sve drugo možemo razumjeti jedino iz te njegove jordanske odluke. A koliko je bila radikalna ova odluka vidimo po tome što će Isus najteže trenutke svojega života, svoju muku i smrt, nazvati krštenjem: “Krstom mi se krstiti, i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!” (Lk 12,50). Jordanska promjena bila je velika. Isus se nije vrati kući iako su ga njegovi čekali. Čak su ga došli tražiti jer se govorilo da je pomahnitao (Mk 3,21). Ali on se nije dao smesti, nije odustao od Božjega djela. Bog je na Isusovo predanje kod krštenja odgovorio teofanijom (Bogojavljenjem): očitovao je Isusa u dvije njegove najveće vlastitosti: Isus je KRIST (Mesija) i GOSPODIN (Sin Božji). Na Isusa “silazi” Duh Božji, Isus je “pomazan” Duhom – a to znači da je Mesija. Tada se čuo glas: ti si Sin moj (v. Mt 3,17).
  • Isus je Mesija – pomazan Duhom Svetim. Za židovska iščekivanja ključna je osoba MESIJA. A Mesija je netko koga Bog šalje. Mesija je Božji pomazanik. Mesija je više funkcija, zadatak, nego li ime. U prorocima čitamo: “Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena…” (v. Iz 61,1sl). Mesija, dakle, ima dvostruku zadaću: naviještati radosnu vijest i spašavati. Ozdravljati i od duhovnih zala (grijeh, sotona), od fizičkih i psihičkih bolesti, jednostavno, odnijeti svako zlo od čovjeka. Zato tako jasno u evanđeljima prepoznajemo jasno to dvoje u Isusovom djelovanju: propovijeda i spašava. On je Mesija.
  • Isus je Sin Božji: Isus je pravi čovjek, ali se cjelovitost i dubina njegova bića ne može objasniti samo njegovim čovještvom. Njegovo čovještvo nosila je božanska osoba, osoba Sina Božjega. Zato je on doista pravi Bog (Gospodin). Tu činjenicu možemo shvatiti jedino vjerom i to oslanjajući se na vjeru apostola koji su u Isusu prepoznali Gospodina i za tu vjeru dali svoj život.

4. KUŠNJA U PUSTINJI

Odmah poslije krštenja Isus odlazi u pustinju. Evanđelja nam kažu da je ondje bio 40 dana i noći, da je postio i molio. Na taj se način pripremao za svoje djelovanje. I tu se događa kušnja. Ne znamo kako se dogodila ta kušnja. Evanđelisti prikazuju zorno taj događaj, u jednom živom dijalogu između Isusa i Sotone u kojem i jedan i drugi argumentiraju Svetim pismom. Možda se čitava ta drama odvijala u Isusovoj duši. Isus je stavljen pred odlučujući izbor: mesijanizam Očev ili mesijanizam ljudski?! Stavljen je u napast da pođe za onim što ljudi od njega očekuju, na stane na čelo masa, da im dade materijalno blagostanje kako bi u njemu prepoznali političkog vođu. A to bi značilo otpasti od Oca i pokloniti se đavlu. Kruh, karijera, uživanje u vlastitoj veličini – to je vječna kušnja koju Sotona stavlja pred čovjeka. S tim sadržajem Sotona se pojavio i pred Isusom.

Krist se u času kušnje radikalno odupro Sotoni. Isus se opredijelio za Očev plan, opredijelio se za Boga, za novi Božji svijet. Isus izriče svoj DA Bogu i svoj NE Sotoni! Osim toga, Isus se opredijelio za čovjekovu slobodu: ne želi je oduzeti čovjeku, želi čovjeka pred sobom imati slobodnog. Jer samo se u istinskoj slobodi može opredijeliti za Boga, za vjeru!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s